SEMEP

           South  - Eastern

         Mediterranean Sea

                 Project

 South Eastern Mediterranean Sea Project ili skraćeno SEMEP, UNESCO-ov je ekološki projekt koji okuplja zemlje jugoistočnog Sredozemlja među kojima i Hrvatsku. Točnije: projekt se odnosi na obalne dijelove tih zemalja, a u praktičan rad uključuje učenike u dobi od 11 do 16 godina u sklopu edukativnog ekološkog programa: "Odgoj za okoliš". Cilj projekta je uočavanje ekoloških problema u okolišu, ekološko osvješćivanje mladih ljudi, promišljanje o uzrocima i posljedicama uništavanja okoliša, razvijanje kod učenika sklonosti prema znanstvenom pristupu, povezivanje škola na međunarodnoj razini na način da se problemi lokalne sredine predstavljaju drugim sredinama i obratno, razmjenjivanje podataka, preporuke za poduzimanje mjera, uspoređivanje i natjecanje. Danas je to omogućeno jednostavnim i učinkovitim način putem e-maila, a komunikacija se odvija na engleskom jeziku.

    SEMEP je s programom započeo tijekom školske godine (1996/97.). Koordinator projekta za Hrvatsku je prof. dr. Draško Šerman s Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, a u Hrvatskoj se za aktivno sudjelovanje u SEMEP-u prijavilo 36 srednjih škola (sudjelovale ukupno 32). To su mahom škole u gradovima i mjestima duž cijele hrvatske obale i otočja Jadrana, počevši od Labina i Bakra do Dubrovnika i Visa. Tema istraživanja koja se provodila prve godine SEMEP-ova programa išla je pod nazivom "More i mi", a sadržaj rada odnosio se na istraživanje utjecaja ljudi na more i mora na ljude.

SUDJELOVANJE NAŠE ŠKOLE U SEMEP-U

         Naša se je škola također uključila u SEMEP-ov program 1996./97. godine. Te godine uz pomoć i konzultaciju s prof. dr. Draškom Šermanom naša škola je provela tri istraživanja na našoj obali. Ta istraživanja su provedena u jednoj našoj uvali koja se zove Prigradica. To je malo mjesto sa tek nekoliko stanovnika zimi, a ponešto više ljeti. Istraživanja su provedena u nesezonskom djelu godine te smo tako doznali koliko sami stanovnici ugrožavaju svoj okoliš. 

	Semep - grupa (1998./99.) Vedran Sardelić, Ante Dragičević, Franko Prižmić, Jerko Grego, Marica Bačić, Dubravka Favro, Josip, Žanetić, Livija Martinović, Anamarija Šeparović, prof. Jakica Dragičević, prof. Petrana Dovijanović, prof Dubravka Cetinić.

    Prvo istraživanje je provedeno u 02.03.1997. godine. Istraživanje su proveli učenici 1.razreda opće gimnazije uz pomoć sljedećih profesora: Dubravke Cetinić, dipl. ing., Nele Žaknić, dipl. ing., Petrane Petković, prof. te koordinatorice Jakice Dragičević i naravno uz pomoć našeg ravnatelja Ive Gavranića, prof. Uz provedene razne pokuse pokazali smo da je obala naše Prigradice još uvijek veoma čista i nezagađena. Vidjeli smo da je plaža jako pogodna i privlačna za turiste te se i iskreno nadamo da će se i oni sami doći u to uvjeriti. 

     Naše drugo istraživanje provedeno je 11.04.1997. godine, također na plaži u Prigradici. Pomoću ovog istraživanja željeli smo potvrditi i provjeriti naše prijašnje istraživanje. U toku ovog istraživanja napravili smo nekoliko pokusa i promatranja okoline. Za vrijeme promatranja zagađenja okoline naišli smo na nešto otpadaka kojima tu nije bilo mjesto. Odmah smo ih makli, ali i utvrdili zbog čega su tu. Doznali smo da su na ovoj plaži nedavno bili radovi. Naime, naša plaža je bila renovirana te su otpadci vjerojatno tamo dospjeli nepažnjom radnika. Osim tog zaista zanemarivog otpatka nismo naišli na druga zagađenja, no shvatili smo kako postoji dosta nepažljivih ljudi koji ne mare za okolinu te da im mi moramo upozoriti i često čistiti za njima.

     Treće, a ujedno i posljednje naše istraživanje za ovu godinu napravili smo 17.05.1997. godine. Tim istraživanjem smo željeli doznati da li je naša plaža spremna i čista za nadolazeću turističku sezonu. Na našu veliku radost istraživanje je i pokazalo to. Naime, doznali smo da je naša plaže potpuno spremna i, što je i najvažnije, i čista za turiste. Zapravo smo već tada primijetili kako se život u Prigradici budi i puni turistima, jer, vjerovali ili ne, nekoliko jahta je već bilo u luci.    

Put u Grčku

 Napori koje su učenici Srednje škole Blato uložili u razna višemjesečna istraživanja nisu ostali nezamjećeni te su pohvale i nagrade uskoro počele pristizati. Ministarstvo prosvjete i športa te Ministarstvo kulture uručili su svoja priznanja za naš trud, a zagrebačko sveučilište uvrstilo je     školu među deset škola koje su pokazale najveći stupanj motivacije u dosadašnjem radu na SEMEP-u. Hrvatska komisija za suradnju s UNESCO-om odabrala je našu školu za sudjelovanje u radu Ljetne škole SEMEP 1997 u Grčkoj. Jedan učenik iz naše škole trebao je prikazati rezulatate istraživanja koje smo provodili tokom posljednjih mjeseci zajedno s učenicima iz 18 mediteranskih zemalja.  

Učenik škole - Vedran Sardelić   sudjelovao je  na Ljetnoj školi u "American Farm School, u Grčkoj (Thessalonika),  3 - 10 koovoza 1997. Deset učenika iz Hrvatske,  uključujući i Vedrana, sudjelovali su u toj školi predstavljajući našu zemlju, njen ekosustav, okoliš, podmorje i sve njene bezbrojne ljepote. Na Kulturnoj večeri prikazali su i djelić hrvatske kulturne baštine, na kojoj je Vedran sudjelovao u odori kumpanjola viteškog udruženja Kumpanjija iz Blata. Mladi sa cijelog Mediterana tih sedam dana su se družili, zabavljali i dosta toga novog i zanimljivog naučil. Cilj te škole bio je i u razvijanju duha prijateljstva, druženja i očuvanja našeg mora, ali i cjelokupne prirode.                           Da bi se što bolje upoznali svih deset učenika i dva profesora sastali su se u Rovinju od nedjelje 6/07 do srijede 9/07/1997 godine. To su vrijeme proveli u druženju i savjetovanju uoči puta u Grčku.

     VODA U NAŠEM ŽIVOTU             (WATER IN OUR LIVES)

Sljedeće godine SEMEP-ov projekt dobio je naziv "Voda u našem životu", te je svaka škola koja je sudjelovala u istraživanju dobila radne zadatke (worksheet) uz čija je upustva provodila razna istraživanja u vezi očuvanja i potrošnje vode. Prije nego što vam prikažem rezultate istraživanja željela bih skrenuti vašu pažnju na značenje vode u svijetu.

Veliki dio planete Zemlje prekriven je morima. Osim mora postoje jezera, potoci, rijeke i podzemne vode. Svako živo biće na zemlji treba vodu koja je dragocjena, ali nažalost skoro svuda zagađena. Iz godine u godinu sve je više ljudi na Zemlji , tehnologija se razvija, ali vode neophodne za život sve je manje. Zamislite kad bi smo se jednog jutra probudili i shvatili da su izvori vode na Zemlji presušili i da vode više nema, tek tada bi smo shvatili pravu vrijednost te dragocjene tekućine. Stoga bez obzira gdje živiš, moraš biti svjestan toga da utječeš na potrošnju i zagađenje vode jednako kao i svi drugi stanovnici Zemlje. Svi smatramo da su mora velika, a naša potreba za vodom mala pa se stoga ne brinemo, međutim sada je vrijeme da promjenimo taj način razmišljanja te da shvatimo da  svaka prolivena kapljica ugrožava količinu vode u svijetu. Promislite samo koliko dnevno svatko od nas potroši vode na osobnu higijenu, pranje, piće i ostale potrebe. Vrijeme je da počnemo razmišljati i raditi drugačije i pokušamo popraviti štetu koja je već nanešena. Statistike pokazuju da svaki čovjek prosječno potroši 150 litara vode u jednom danu.U Dalmaciji, uz obalu i na otocima postoje mogo ditributera vode koji opskrbljuju  stanovništvo vodom.Vodovod - Blato  opskrbljuje ovo područje vodom još od 1959. godine U nekim mjestima ljudi još uvijek koriste cisterne, bunare i male lokalne izvore vode. Također smo primjetili da ljudi u velikim gradovima  koriste lokalne izvore vode, cisterne i bunare  i to ne samo za poljoprivredu već i za piće. U našim krajevima ima mnogo bunara te ih ljudi često koriste, međutim moraju imati na umu da ta voda može sadržavati mnoge štetne bakterije.Otpadne vode iz tvornica mogu uzrokovati velike štete čovječanstvu. Zbog svih ovih razloga neminovno je da svi mi moramo očuvati naš okoliš. Stoga, čuvajte naša mora, jezera i rijeke.

Učenici naše škole su se uz vodstvo naše koordinatorice Jakice Dragičević odmah bacili na posao. Prvi zadatak nam je bio izračunati koliko se dnevno i mjesečno vode potroši u kućanstvim našeg mjesta Blata. Učenici su dobili zadatak da tjedan dana mjere svu količinu vode koju u svom domu potroše. To nije bilo baš jednostavno jer je trebalo dosta truda i strpljenja kako od strane učenika tako i sa strane roditelja. Međutim mjerenja su uspješno provedena te smo dobili željene rezultate. Podaci su se unosili u tablice, a jedna od njih izgledala je ovako:

HRVATSKI  SEMEP

Osim svjetskog SEMEP-a  koji je bio jedinstven za sve mediteranske zemlje, a to je "Water in our lives" koji se je izrađivao isključivo na engleskom jeziku, svaka zemlja članica imala je zadatak da napravi malo istraživanje koje bi se ticalo nekih lokalnih problema. Pošto je u ljeto '98 na otoku Korčuli izbio veliki požar mi smo se odlučili napraviti projekt o očuvanju naših šuma.

          "Ni u svojim najljepšim snovima čovjek nije         

         mogao smisliti ništa ljepše od prirode"

Šuma je zajednica biljnih organizama kojoj drveće daje osnovno obilježe. U toj zajednici nad tlom, na tlu i u tlu veliki je broj članova i vrsta flore i faune. Taj svijet biljaka i životinja čini zajednicu živih bića i zajedno s neživim okolišem šumsku biogenezu ili ekosistem.

Otok Korčula, kako su pokazala stoljetna botanička istraživanja, ima vrlo bogatu floru, a najnovija  su istraživanja pokazala da ima vrlo raznoliku vegetaciju. Korčula je najšumovitiji otok na jadranu. O tome govori njezino staro ime  Korcyra melania (nigra) - Crna Korčula. Ime potječe od crnog izgleda otoka koji je obrastao šumom bora i česmine.

Da su šumski požari najveća i stalna opsnost za šume to je svima već odavna jasno. Tim više što se ta saznanja potvrđuju svake godine, nekad u manjem, nekad u većem obujmu.  Posljedice njihova djelovanja nažalost lako su uočljive jer nestaju ogromni kompleksi šuma. Mjenja se izgled okoliša, pogoršava se kvaliteta šumskog tla, dolazi do poremećaja ekološke ravnoteže, a štete i gospodarstvu. U većini slučajeva su ogromni i teško nadoknadivi. Njihova je pojava posebno izražena u toplim, suhim područjima kao što je područje Mediterana koja se, što se tiče pojave šumskih požara smatra jednim od najugroženijih na svijetu. Obzirom da se Republika Hrvatska dijelom svoje površine od 1650000 ha, od čega su 900000 šume i šumska zemljišta, nalazi na tom području, to je pojava šumskih požara, naročito u ljetnim mjesecima i kod nas postala gotovo neizbježna.

Južno od Blata, na prostoru Morkan-Granice-Prižba izbio je u noći 6. kolovoza 1998. godine, najvjerojatnije od udara groma. Požar je trajao 15 dana, a ukupna površina zahvaćena požarom iznosi 2700 hertara. Požar je uzrokovao velike materijalne štete na poljoprivrednim kulturama i šumama. U suradnji s hrvatskim šumama i uz pomoć hrvatske vojske Općina Blato je organizirala pošumljavanje, koje se održalo u subotu dana 4. kolovoza '98. U pošumljavanju su osim vojske i šumara, sudjelovali i učenici Srednje i Osnovne škole Blato, zajedno sa svojim profesorima i profesoricama.Šumari su bili iznenađeni velikim odazivom učenika. Nakon dogovora sa šumarima, učenici su započeli sa radom. prije svega, trebalo je očistiti opožareno područje, što je ujedno bio i najteži dio posla. Kad je taj posao bio gotov, učenici su malo predahli ali ne zadugo. Šumari su došli sa kamionom, u kojem su se nalazile sadnice raznog drveća. Oko 10000 sadnica je trebalo prenjeti do opožarenog područja. Kad je to bilo gotovo, učenici su zajedno sa vojnicima otišli na ručak u vojnički kamp koji se nalazio u Morkanu, preko brda. Tamo su učenici jeli tradicionalni "vojnički grah". Oko četiri sata učenici su započeli sa sadnjom sadnica, najviše je bilo sadnica bora i makije, jer su oni najviše stradali u spomenutom požaru. Šumari su pokazali učenicima postupak sadnje sadnica te je akcija ušla u svoju završnu fazu. Učenici su oko sedam sati napustili Prižbu i zaputili se u Blato, dok su pripadnici hrvatske vojske nastavili sadnju sadnica. Ova akcija je prikaz čovjekove humanosti prema prirodi koja ga okružuje.