| HOME |
|
|
|
Cetiri su ure ujutro. Lezin u posteji i mislin kako cu se za po ure dignut. Napokon je dosa i ti dan - gren u Madarsku. Sat mi je prekinu misli... U pet i kvarat vec san se penjala na dobri stari katamaran i mislila - "Ja gusta još samo 15 uri do Madarske." Seli smo na provu. Snimali, citali, jili, a niki su i spali. Kad smo dosli u Split ceka nas je autobus, koji je vise bi ki kuca na cetiri kola. Ima je kuhinju, zahod i trpezu. Vozac je cool...
|
| Puten smo se najili cikolati, krokiji, cipsi i
7 days-i. Uglavnon, malo prin
granice nas je capalo slanje SMS-i. Brzo smo prosli hrvatsku granicu, a
na madarskoj smo ostali petnaestak minuti. Jos se cudin kako sam
prosla granicu jer mi je osobna "iskidana", a i slika i jan
nemamo nikakve veze.
|
| Malo iza tega, otkrili smo da SMS-e ne mozemo slat, a jos malo iza tega otkrili smo i cijenu za 1 minut razgovora (oko 14 kuna). |
|
|
| Sto smo
blize dohodili Budimpesti, vrime je bilo sve gore, a onda je nebo
prominilo boju iz svijetloplave u sivu, a za sekundu je pa mrak. A onda
smo napokon dosli u Budimpestu. Nasli smo se s svojima prijateljima,
izgrlili se i isli ca doma, pod tus i u krpe.
|